Hronične tegobe ostavljaju trag

Nekontroliranu šećernu bolest prate slatkasti zadah, relativno brz gubitak zubnog grebena, suhoća usta, osjećaj pečenja u ustima, upaljena sluznica sklona ozljedama, infekcije, često otečeno zubno meso…

Šećerna bolest ubraja se među najčešće poremećaje iz skupine bolesti žlijezda s unutrašnjim lučenjem. Uzrokovana je neodgovarajućom funkcijom gušterače, hroničnog je tipa i zahvata više organa. Iako primarno ne zahvata područje usne šupljine, poremećaji na ćelijskom nivou dovode do komplikacija, koje uzrokuju promjene u ustima. Važno je spomenuti da šećerna bolest ne izaziva neke specifične promjene ako je pod kontrolom.

Drugim riječima, promjene se javljaju samo ukoliko se radi o nekontroliranoj bolesti.

Promjene u usnoj šupljini uzrokovane šećernom bolešću očituju se promjenama na krvnim žilama, u žlijezdama slinovnicama i na sluznici. Uočene su i promjene u sastavu pljuvačke, kao i sklonost gljivičnim infekcijama.

Zubni greben

Nekontroliranu šećernu bolest prate slatkasti zadah ili zadah po acetonu, relativno brz gubitak zubnog grebena, suhoća usta ili kserostomija i osjećaj pečenja u ustima ili stomatopiroza (najčešći simptomi), upaljena, crvena sluznica sklona ozljedama, infekcije, crvenilo, često otečeno zubno meso, slabljenje potpornog aparata zuba sa mogućim parodontnim apscesima (gnojna upala).

Kserostomija ili osjećaj suhoće u ustima usko je povezana s pomanjkanjem sline. Hronična je, a nastaje usljed nedovoljne stimulacije aktivnosti žlijezda slinovnica. Upravo je šećerna bolest jedan od mogućih uzroka koji dovodi do smanjenja količine izlučene sline i svih zaštitnih faktora u njoj. Na taj način se gubi zaštitna baktericidna (protiv bakterija) uloga pljuvačke u usnoj šupljini pa se kao posljedica javlja povećana sklonost infekcijama.

Kod oboljelih od šećerne bolesti povećana je i gustoća pljuvačke, a time i koncentracija enzima. Povećana enzimatska aktivnost ima za posljedicu acidozu (povećanu kiselost), koja pogoduje razvoju karijesa i gljivičnih infekcija.

Dakle, kserostomiju karakteriziraju suhoća i lijepljenje usana, podložnost infekcijama i upalama, otežano gutanje i govor, neugodan slatkasti miris ili miris po acetonu iz usne šupljine, izostanak baktericidnog djelovanja pljuvačke i smanjenje njenog učinka ispiranja, što stvara podlogu za razvoj karijesa, jer se na taj način smanjuje i mogućnost samočišćenja.

U slučaju šećerne bolesti, stomatopiroza je hronična pojava koju uzrokuje relativno slaba prokrvljenost tkiva usljed promjena na krvnim žilama i poremećaj senzoričke funkcije zbog neuropatije. Kod oboljelih od šećerne bolesti dolazi, naime, do sužavanja lumena krvnih žila, što uzrokuje smanjivanje protoka krvi, nagomilavanje štetnih tvari u stjenkama kapilara, nastajanje edema oko krvne žile, kapilarnog krvarenja i formiranja mikroaneurizmi.

Usljed potpunog začepljenja krvnih žila, dolazi do propadanja papila na jeziku, koji postaje crven, otečen i bez tonusa. Neuropatija u oboljelih od šećerne bolesti postupno može dovesti do utrnulosti oralne sluznice, a daljnjim napredovanjem bolesti može doći i do gubitka osjeta na jeziku, ali i u drugim područjima oralne sluznice.

Gljivična infekcija

Treba spomenuti i sklonost oboljelih od šećerne bolesti infekcijama, pri čemu se prvenstveno misli na gljivične infekcije uzrokovane gljivicama iz roda kandida – tzv. kandidijaza. Oralna kandidijaza javlja se u obliku bijelih naslaga koje se lako odstranjuju sa sluznice, ali lagano krvare. Najčešće zahvata jezik, zatim meko nepce i sluznicu obraza, a može se proširiti i na uglove usana. Terapija se provodi antimikoticima, najčešće u obliku gela, kapi ili tableta.

Usljed promjene u količini i sastavu pljuvačke (manja količina pljuvačke povećane gustoće), oboljeli od šećerne bolesti pokazuju sklonost pojačanom stvaranju plaka i zubnog kamenca, što stvara podlogu za razvoj karijesa i raznih parodontnih oboljenja. Parodontne lezije (oštećenja potpornog tkiva zuba, stvaranje dubokih parodontnih džepova) kod njih su jače izražene, prognoza je teža, a tok bolesti brži (progresivan).

Uočena je i pojačana pomičnost zuba, a sklonost infekcijama manifestira se nastankom parodontnih apscesa. Progresijom parodontoze dolazi do pojačanog gubitka zubnog grebena. Terapija se sastoji od uklanjanja mekih i tvrdih zubnih naslaga, dok teži slučajevi s izrazito dubokim parodontnim džepovima, kao i apscesi parodonta, mogu zahtijevati i hiruršku terapiju u kombinaciji s odgovarajućom antibiotskom terapijom.

Gubitak zuba

Šećerna bolest na neki način ubrzava gubitak zuba tako da su i protetska zbrinjavanja kod oboljelih češća. S obzirom na to da je sluznica oboljelih od šećerne bolesti usljed smanjenog protoka krvi manje otporna na biomehanička opterećenja, često se javljaju poteškoće.

Naročito su izražene prilikom izrade totalne proteze, gdje se traži skoro savršen otisak kao i u svim ostalim fazama izrade protetskog nadomjestka, koji treba biti izrađen s najvećom mogućom dozom preciznosti, jer je tolerancija oboljelih od šećerne bolesti mnogo manja u odnosu na ostale.

Oralna higijena

Zbog parodontoloških i drugih oralnih komplikacija, oboljeli od šećerne bolesti trebali bi posebnu pažnju posvetiti održavanju besprijekorne oralne higijene. Uzimajući u obzir da šećerna bolest izaziva specifične promjene na zubima i u usnoj šupljini, oboljeli bi svakako trebali upozoriti stomatologa na svoju bolest.

Egida

Usljed potpunog začepljenja krvnih žila, dolazi do propadanja papila na jeziku, koji postaje crven, otečen i bez tonusa