Operacija liječi ciste čeljusti

Mehanizam rasta cista nije sasvim jasan, ali moguće je da i vrlo blag, ali trajan pritisak uzrokuje razmicanje ili razaranje okolnog tkiva

Cista je kuglasta šupljina uključena u tkivo, s vlastitom ovojnicom od potpornoga tkiva, s unutrašnjom prevlakom od epitela i tekućinom ili mekanim sadržajem. To znači da prava cista ima dvije ovojnice, vanjsku (vezivnu) i unutrašnju (epitelnu) te sadržaj koji ispunjava šupljinu ciste. Epitel luči cistični sadržaj koji može biti vodenast, koloidan ili kašast. Ciste koje imaju samo epitelnu ili vezivnu ovojnicu nisu prave ciste.

Podjelu cista možemo napraviti na osnovu različitih kriterija. Osnovno je pitanje koje ćemo faktore smatrati dominantnima – način nastanka ciste, elemente od kojih je nastala, njenu lokalizaciju ili način liječenja. Zato smatramo da je bitno nalazi li se cista u kosti ili u mekim tkivima, bez obzira na uzroke njenog nastanka i razvitka, jer su u osnovi različiti dijagnostički i terapijski postupci za te dvije lokalizacije cista.

Četiri faze

Pri opisu cista maksilofacijalnog, tj. oralnoga područja, najjednostavnije je podijeliti ih na ciste čeljusti/kosti i ciste okolnih mekih tkiva. Elementi postanka cista čeljusti nalaze se u kosti, a elementi postanka cista mekih tkiva nalaze se u strukturama mekih tkiva usne šupljine i okolnih područja.

Mehanizam rasta cista nije sasvim jasan, ali moguće je da i vrlo blag, ali trajan pritisak, uzrokuje razmicanje ili razaranje okolnog tkiva. Povećanje cistične promjene može se podijeliti u četiri faze. Prvo nastaje istjecanje sekreta u cističnu šupljinu, a zatim slijedi retencija sekreta unutar cistične šupljine. U drugoj fazi tekućina aktivnim osmotskim djelovanjem postaje hipertonična u odnosu prema serumu pa navlači tekućinu kroz semipermeabilnu membranu cistične čahure, što u trećoj fazi uzrokuje povećanje hidrostatičkog pritiska, a zatim slijedi resorpcija kosti (četvrta faza).

Dijagnoza odontogenih i drugih koštanih cista postavlja se na temelju pregleda pacijenta, koji uključuje uzimanje anamneze, inspekciju, palpaciju područja čeljusti i perkusiju zuba, raščlanjivanje rendgenskog snimka i patohistološkog nalaza. Ponekad je potrebno provesti i druge dijagnostičke metode, kao što su punkcija i klinički pregled cističnog sadržaja, citološka pretraga stanica i sadržaja punktata te kompjuterizirana tomografija čeljusti ili kostiju lica.

Prije izbora metode hirurškog liječenja potrebno je jasno odrediti ima li cista veze sa zubima i da li zube treba endodontski pripremiti za hirurški zahvat ili će oni tokom zahvata biti odstranjeni. Pri tome bi se trebalo držati nekih temeljnih pravila:

Zameci zuba

  1. Prije operacije utvrditi vitalnost svih zuba čiji korijeni strše u cistu ili se nalaze u njenoj neposrednoj blizini.
  2. Sve avitalne zube treba trepanirati i preoperativno provesti endodontsku pripremu.
  3. U slučaju da je stanje zuba tako loše da je nemoguće sačuvati ih tokom hirurškog zahvata, treba jasno odrediti koji će se zubi tokom zahvata ekstrahirati.
  4. U slučajevima takozvanih folikularnih cista treba odlučiti šta će biti sa zamecima zuba uzročnika razvojne ciste.
  5. U planu zahvata treba procijeniti hoće li zahvat uključiti i otvaranje susjednih anatomskih struktura (npr. nosa ili sinusa) te o svemu, kao i o zahvatima na zubima, preoperativno obavijestiti pacijenta koji daje svoj pristanak na zahvat.

Operativni postupak radimo nakon što smo osigurali bezbolnost bilo lokalnom ili općom anestezijom. Današnji je stav da se sve velike ciste donje čeljusti mogu liječiti primarnim zatvaranjem i radikalnim odstranjenjem cistične čahure, s tim da se koštana šupljina odgovarajućim postupkom smanji koliko je to moguće. Novi postupak sastoji se u tome da se u koštanu šupljinu poslije ljuštenja cistične čahure postavi takozvana postoperativna trajna sukcija koju pacijent nosi do dana kad se odstrane šavovi. Liječenje takvim postupkom traje kao i kod liječenja malih cista donje čeljusti (8–10 dana) i jedino što je potrebno su redovne rendgenske kontrole, kako bi se pratilo stvaranje nove kosti. Obnavljanje kosti završava za otprilike dva mjeseca bez obzira na veličinu ciste.

Dobroćudne tvorbe

Iako su ciste u pravilu dobroćudne tvorbe, potreban je oprez jer neki zloćudni tumori čeljusti mogu rasti u cističnom obliku i svojom pojavom nalikovati na cistu. Bez obzira na njihovu dobroćudnu prirodu, ciste je potrebno operativno ukloniti jer svojim kontinuiranim rastom uzrokuju gubitak i slabljenje kosti.