Novi zubi odmah nakon vađenja starih

Klinički nalazi u posljednjih 20-ak godina s dobrim rezultatima pokazali su visok procent uspjeha prilikom ugradnje implantata neposredno po vađenju zuba u ekstrakcionu ranu

Gubitak zuba je danas, nažalost, jedan od glavnih uzroka brojnih poremećaja u funkcioniranju i održavanju sistema za varenje, a samim tim i ishrane u cijelosti. Nedostatak zuba znatno otežava ili onemogućava prvu fazu ishrane, ispravno sitnjenje hrane i njenu enzimsku pripremu za daljnji proces varenja.

Iz tih razloga je očuvanje zdravlja zuba i nadoknada izgubljenih zuba od velike važnosti u održavanju funkcionalne stabilnosti procesa pripreme i varenja hrane.

Klinički faktor

Prema brojnim studijama, vrijednosti pokazatelja broja pacijenata s nedostatkom jednog ili više zuba davno su premašile vrijednosti od 70 posto ukupne populacije. Nedostatak zuba danas je moguće riješiti na različite načine, što zavisi od brojnih anatomskih i kliničkih faktora, kao i opredjeljenja pacijenata za izbor metode liječenja.

Posljednjih decenija 20. stoljeća značajan napredak doživjele su tehnike implantacije (ugradnje) vještačkih materijala nebiološkog porijekla u vitalno koštano tkivo, čime se nadoknađuju izgubljeni zubi i omogućuje izrada protetskih nadoknada. Procjenjuje se da se danas u svijetu godišnje ugradi oko tri miliona implantata, s tendencijom godišnjeg porasta od 15 do 25 posto.

U praksi se implantati primjenjuju kod nedostatka jednog ili više zuba, kao i kod potpune bezubosti, kada njihova primjena omogućava izradu fiksnog protetskog rada. Mogućnosti rehabilitacije bezubih pacijenata na kvalitativno nov način primjenom implantata doprinijeli su popularnosti ove metode.

Potrebe kliničke prakse i dobri rezultati proširili su indikacije za primjenu i na druge oblasti kao što su ortodoncija i maksilofacijalna hirurgija. Tako se implantati sve češće koriste kao uporište u ortodontskom tretmanu ili kao kotve za ekstraoralne proteze poslije rekonstrukcionih i resekcionih zahvata na vilicama.

Standardna procedura primjene implantata je doskoro preporučivala da se poslije ekstrakcije zuba rana ostavi 4-6 mjeseci radi konsolidacije koštanog tkiva i tek poslije ovog perioda pristupiti implantaciji. Međutim, klinički nalazi u posljednjih 20-ak godina s dobrim rezultatima pokazali su visok procent (više od 95 posto) uspjeha prilikom ugradnje implantata neposredno po vađenju zuba u ekstrakcionu ranu.

Imedijatna implantacija je tehnika kojom se neposredno poslije vađenja zuba u ekstrakcionu ranu ugrađuje implantat određenog tipa i oblika, što omogućava da se odmah izradi i fiksni privremeni protetski rad. Na ovaj način znatno se skraćuje vrijeme od gubitka zuba do izrade protetskog finalnog rada. S druge strane, ovo rješenje je mnogo prihvatljivije za pacijente, kako s estetske, tako i s funkcionalne tačke gledišta.

Najvažnija prednost imedijatne implantacije leži u činjenici da se u jednom hirurškom zahvatu izvrši i ekstrakcija zuba i ugradnja implantata. Na taj način se značajno usporava resorpcija koštanog tkiva alveole izvađenog zuba i do 40-60 posto.

Izbor tehnike

Hirurška tehnika imedijatne ugradnje implantata nešto se razlikuje od standardnih tehnika, mada je u osnovi jednostavna i lako primjenljiva. Najčešće se izvodi istog dana ili u rjeđim slučajevima poslije nekoliko sedmica. Hirurška procedura je u osnovi jednostavna i s aspekta prihvatljivosti za pacijenta laka i podnošljiva. Ona se najčešće provodi primjenom na dva načina: bez odizanja režnja ili s odizanjem režnja.

Indikacije za izbor operativne tehnike zavise od nekoliko hirurških parametara, što se analizira u svakom pojedinačnom slučaju. Prilikom imedijatne implantacije u ranu izvađenih zuba potrebno je voditi računa o brojnim faktorima koji utječu na uspjeh, kao što su debljina bukalne kosti, visina pripojne gingive ili inflamatorni status okolnih tkiva. Treba istaći da su imedijatni implantati postavljeni u ekstrakcionu ranu uspješni ako se poštuju navedeni principi.

Dobri kandidati za imedijatnu implantaciju su zubi koji nisu zahvaćeni upalnim procesima, kod kojih su očuvani koštani zidovi alveole i koji imaju gingivu potrebne debljine. Nadoknada zuba ugradnjom implantata se ne preporučuje osobama koje su strastveni pušači (zbog održavanja) kao i osobama koje nemaju izgrađenu naviku održavanja higijene usta.

Posebni materijali

Implantati su napravljeni od posebnog materijala, titanija, čistoće 99,99 posto, čime se postiže potpuna biokompatibilnost i visok stepen oseointegracije.

Materijal je inertan i hipoalergijski. Poseban dizajn implantata omogućava postizanje primarne postoperativne stabilnosti kao važnog faktora daljnje oseointegracije postojećeg implantata.

Indikacije

Indikacije za imedijatnu implantaciju su brojne:

  • Traumatska ekstrakcija zuba
  • Interna i eksterna resorpcija zuba
  • Napredovala parodontalna oboljenja
  • Neuspjeh prethodnog liječenja kanala korijena zuba
  • Različiti uzroci nemogućnosti zadržavanja zuba u vilici.

Egida

Nedostatak zuba danas je moguće riješiti na različite načine, što zavisi od brojnih anatomskih i kliničkih faktora